{"id":63291,"date":"2025-03-10T20:21:22","date_gmt":"2025-03-10T19:21:22","guid":{"rendered":"https:\/\/vinkulja.hr\/?p=63291"},"modified":"2025-03-10T20:21:22","modified_gmt":"2025-03-10T19:21:22","slug":"trideset-godina-uspjesnog-rada-fizikalne-prakse-ad-manus","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/vinkulja.com\/wordpress\/?p=63291","title":{"rendered":"Trideset godina uspje\u0161nog rada fizikalne prakse AD MANUS"},"content":{"rendered":"
\n
\"\"
FOTO: AD MANUS<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n\n

AD MANUS je ve\u0107 30 godina mjesto na kojem se bol ubla\u017eava, suze nestaju, a osmijeh vra\u0107a na lica pacijenata. To je privatna praksa fizikalne terapije, pri\u010da koja je na neki na\u010din i obiteljska tvrtka, posao koji je puno vi\u0161e od posla, koji se \u017eivi i radi svaki dan tokom cijele godine. Trideseti jubilej tvrtke je i vi\u0161e nego respektabilan broj, a o poslu i svim njegovim izazovima razgovarali smo s vlasnicom Adrianom Markanovi\u0107.<\/span><\/p>\n

Adriana prije svega \u010destitam na dugom i uspje\u0161nom radu. Malo tko ne zna za AD MANUS, no mo\u017eda da nam ipak za po\u010detak ka\u017ee\u0161 kako je sve po\u010delo? Kako si znala da je fizioterapija tvoj poziv, ono s \u010dime se \u017eeli\u0161 baviti? Kako se ono popularno ka\u017ee je li za sve kriva majka? Naime tvoja majka je tako\u0111er bila fizioterapeut.<\/span><\/p>\n

Da, moja mama je glavni krivac za sve. \u201eAd manus\u201c pri\u010da je zapo\u010dela jo\u0161 davne 1995.godine kada je moja mama u ono neizvjesno poslijeratno vrijeme odlu\u010dila dati otkaz u bolnici i oti\u0107i u privatne vode. Na\u0161a fizikalna terapija \u0107e nekima mo\u017eda biti poznatija pod imenom \u201eSnje\u017eana Kristi\u0107\u201c, kako se na po\u010detku zvala. Moja pri\u010da po\u010dinje 1986. godine, kada sam imala svega 4 godine.\u00a0<\/strong><\/span>U to vrijeme moja mama je radila u Borovu na fizikalnoj za djelatnike tvornice Borovo. Ja sam tamo do\u0161la po nju, vjerojatno s tatom, u\u0161la u dvoranu u kojoj je bila plo\u010da za radnu terapiju, to je plo\u010da na kojoj pacijenti vje\u017ebaju finu motoriku, u\u010de ponovo vezati vezice, telefonirati, provla\u010diti gumbe itd., i moja reakcija je bila \u201eWAUU, to je to, ja \u0107u biti ono \u0161to je moja mama\u201c. <\/strong><\/span><\/p>\n

Nisam znala ni izgovoriti fizioterapeut, ve\u0107 ono \u0161to je moja mama. U mojim o\u010dima ta dvorana je bila ogromna, dan danas se sje\u0107am neke ogromne dvorane, a mama ka\u017ee da je to bila mala dvoranica.\u00a0<\/strong><\/span>Uglavnom otkad sam tada po\u017eeljela biti fizioterapeut, ta \u017eelja me nije pu\u0161tala, i nikad nisam po\u017ealila tu svoju odluku. Da ponovno biram opet bih isto izabrala. Ovo je kako si rekla poziv, a ne zanimanje. <\/strong><\/span><\/p>\n

Kada neki posao uklju\u010duje i obitelj koliko je te\u0161ko i je li uop\u0107e te\u0161ko balansirati izme\u0111u privatnog i poslovnog \u017eivota? Je li na ovakvom poslu uop\u0107e mogu\u0107e zaboraviti na pacijente i maknuti posao iz glave kada do\u0111e\u0161 ku\u0107i?<\/span><\/p>\n

Jako te\u0161ko, op\u0107enito ovakav poziv ne poznaje ni vikende ni praznike ni doba dana. \u010cesto me pitaju za\u0161to odgovaram pacijentima vikendom na pozive, poruke i mailove, ne znam, milion puta sam valjda do sada rekla da ne\u0107u vi\u0161e pa opet to napravim. To je razlika izme\u0111u neke velike poliklinike i nas \u201emalih\u201c, iako ni mi vi\u0161e nismo tako mali, odnos prema pacijentima je druga\u010diji. I to moji pacijenti znaju, znaju da mi se mogu obratiti kad god i da \u0107u odgovoriti \u010dim prije. \u010cesto se ja sjetim njih subotom ili nedjeljom poslijepodne pa se ja njima javim da vidim kakvo je stanje, da li je bol popustila\u2026 Ako zbog toga netko misli da nisam normalna, neka misli, to sam ja\u2026svi mi radimo za novce i pla\u0107u, ali meni je puuuno ve\u0107a nagrada zadovoljan pacijent, njihov osmijeh kad bol popusti..<\/strong><\/span><\/p>\n

Ljudi se fizioterapije naj\u010de\u0161\u0107e sjete kada ih ne\u0161to zaboli. Je li ona po tvom mi\u0161ljenju pomalo zanemarena? Mogu li se neka bolna stanja na neki na\u010din prevenirati, mo\u017eda \u010dak i potpuni izbje\u0107i jednostavno redovnom brigom o sebi?<\/span><\/p>\n

U zadnjih 10-ak godina situacija je puno bolja nego \u0161to je bila prije 20 i ne\u0161to godina kada sam ja po\u010dela raditi, ali svejedno jo\u0161 uvijek ljudi nisu svjesni kolika je mo\u0107 prevencije. Kada vodite brigu o svom tijelu kada i do\u0111e do bolova, puno ih je lak\u0161e i br\u017ee rije\u0161iti. Danas gotovo da nemate osobe koja nije pod stresom, a stres ako se ne rje\u0161ava neminovno ostavlja posljedice na na\u0161oj posturi: mi\u0161i\u0107i vratno ramenog dijela su prenapeti, ramena povla\u010dimo naprijed, glava je u nepovoljnom polo\u017eaju, prsni mi\u0161i\u0107i propadaju, nepravilno di\u0161emo, sve u svemu nalazimo se u za\u010daranom krugu i bolovi su logi\u010dna posljedica. Dokazano je da je uzrok 70% bolova u le\u0111ima upravo stres.<\/strong><\/span><\/p>\n\n

\n
\"\"
FOTO: AD MANUS proslava 30 godina uspje\u0161nog rada<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n\n

Klasi\u010dne terapije koje mi laici zovemo masa\u017ea, \u201estruja\u201c i \u201emagnet\u201c su najpoznatije me\u0111utim fizikalna terapija je puno vi\u0161e od toga. Vi konstantno radite na edukaciji i usvajanju novih znanja, a u zadnje vrijeme popularne su EMMETT i BOWEN tehnika, mo\u017ee\u0161 li nam re\u0107i ne\u0161to vi\u0161e i o nekim drugim tehnikama i kako one mogu pomo\u0107i pacijentima?<\/span><\/p>\n

Na\u017ealost nisu samo pacijenti oni koji misle da mi samo masiramo, ili ono \u0161to je jo\u0161 gore da smo oni koji pale struje, jako je puno lije\u010dnika i drugih zdravstvenih djelatnika koji uop\u0107e ne znaju koje su mogu\u0107nosti fizioterapije i onda ne znaju uputiti pacijenta na nas. Mi se jako puno educiramo, na\u0161e \u0161kolovanje ne zavr\u0161ava sa obranom diplomskog rada, ono tek tada po\u010dinje, tek kada se zaposlimo mi zapravo odlu\u010dujemo u kojem \u0107emo se smjeru dalje educirati.<\/strong><\/span><\/p>\n

Pitali ste me za Emmett i Bowen, osim te dvije fascijalne tehnike, tu su jo\u0161 i Miofascijalna relaksacija, miofascijalni trigger point i MSTR tehnika, to su dakle sve fascijalne tehnike, koje djeluju na otpu\u0161tanje fascijalne napetosti, pobolj\u0161anje cirkulacije, otpu\u0161tanje bolova i dovo\u0111enje tijela u balans. Gotovo da nema dijagnoze ili stanja u kojoj neka od ovih tehnika ne mo\u017ee pomo\u0107i.<\/strong><\/span><\/p>\n

Ja za sebe znam re\u0107i da sam ja fascijalni terapeut, u te tehnike sam se zaljubila 2016. godine na svojoj prvoj fascijalnoj edukaciji iz miofascijalne relaksacije, danas ih radim svih 5 i svakim danom nanovo iznena\u0111ujem i sebe i pacijente sa rezultatima. Ove tehnike osim kod problema sa mi\u0161i\u0107no-ko\u0161tanim sustavom, poma\u017eu i kod stanja poput: dojena\u010dkih kolika, problema sa probavom, nadutosti, zadr\u017eavanja vode u tijelu, menstrualnih bolova, bolnih to\u010daka na tijelu, astme, alergija, anksioznosti, depresije, glavobolja, vrtoglavica, otpu\u0161tanju o\u017eiljkastog tkiva, onkolo\u0161kim pacijentima mogu olak\u0161ati nuspojave kemoterapije\u2026<\/strong><\/span><\/p>\n

Radite i s djecom i odraslima, a svaki pacijent je pri\u010da za sebe. Je li ponekad te\u0161ko na prvu prepoznati najbolji na\u010din da se nekome uistinu pomogne? Koliko pacijenti sami mogu doprinijeti uspjehu terapije?<\/span><\/p>\n

Svakom pacijentu pristupamo individualno i holisti\u010dki, dakle ne koncentriramo se samo na postoje\u0107i problem ve\u0107 na kompletnu osobu, uzimaju\u0107i u obzir sve aspekte njihovog \u017eivota. I naravno da ponekad postoji situacija da u toku terapije mijenjamo plan, jer smo primijetili da prvotni plan ne daje o\u010dekivane rezultate, zato je va\u017eno svakodnevno raditi procjene.<\/strong><\/span><\/p>\n

Pacijenti se ljute kada im ka\u017eemo da uspjeh terapije ovisi 70% od njih samih, a na nama je samo 30%. Mi smo tu da im ubla\u017eimo bol, da ih nau\u010dimo kako, \u0161to i kada raditi, ukoliko se oni toga ne pridr\u017eavaju uspjeh \u0107e izostati. Jedan od naj\u010de\u0161\u0107ih primjera je nedovoljna hidratacija, uporno govorimo svima da moraju uzimati vode, posebno ako u terapiji radimo ranije navedene fascijalne tehnike ili pak targetiranu radijsku frekvenciju, i to je ne\u0161to \u0161to nas veliki broj pacijenata ne poslu\u0161a. Isto tako ako im ka\u017eemo da taj dan nakon \u0161to odrade dekompresijsku terapiju trebaju izbjegavati dugotrajniji sjede\u0107i polo\u017eaj, a oni to ne poslu\u0161aju, tko je onda kriv za neuspjeh terapije? <\/strong><\/span><\/p>\n

AD MANUS \u010dini tim ve\u0107inom mladih ljudi koji rade i u va\u0161em prostoru, ali i na terenu. Kako ste se odlu\u010dili i na taj iskorak? Pretpostavljam da ljudima puno zna\u010di kada pomo\u0107 do\u0111e njima, na ku\u0107na vrata.<\/span><\/p>\n

Da, trenutno nas je 10, od toga 4 terapeuta idu na teren. Taj dio \u201eku\u0107ne fizikalne terapije\u201c imamo ugovoreno sa HZZO-om, ali u zadnje vrijeme sve ve\u0107i broj pacijenata nas zove i za privatne dolaske u ku\u0107u, nakon operacija, mo\u017edanih udara i sli\u010dno. <\/strong><\/span><\/p>\n

\u0160to je ono \u0161to te u tvom poslu najvi\u0161e raduje, a s druge strane, dogodi li se ikad da te neka dijagnoza obeshrabri?<\/span><\/p>\n

Svaki zadovoljan pacijent je ono \u0161to me raduje, kada znate da ste nekome pomogli, da je nekome lak\u0161e zbog vas to je ono \u0161to ispunjava i zbog \u010dega zaboravite i na umor i na sve. Obeshrabriti me mo\u017ee samo dijagnoza kod koje znam unaprijed da \u0161to god ja radila to ne\u0107e pomo\u0107i dugotrajno. Prije 7-8 godina na terapiju mi je do\u0161ao moj vr\u0161njak , kojeg \u010dak i poznam iz vi\u0111enja, ali sam ga jedva prepoznala zbog toga koliko ga je tumor promijenio, bio je terminalnoj fazi i kod mene je do\u0161ao samo da mu kako je on rekao olak\u0161am ako mogu barem 10-20%. Njegove rije\u010di koje mi je tada rekao i dan danas mi natjeraju suze na o\u010di: \u201eZna\u0161 \u0161ta Adriana, ne bojim ti se ja umrijeti, ja se samo bojim da \u0107u umrijeti prije nego me moja djeca uop\u0107e zapamte\u201c. Tada sam iza\u0161la van da on ne vidi da pla\u010dem… eto to su neke situacije koje obeshrabruju i bole.<\/strong><\/span><\/p>\n

\u0160to je ono \u0161to te svaki dan tjera naprijed? Ima\u0161 li neku motivacijsku poruku za one koji svoj poziv vide upravo u fizioterapiji, je li ona ispunila tvoja o\u010dekivanja?<\/span><\/p>\n

Ljubav prema poslu, pozivu, ljudima je ono \u0161to mene tjera svaki dan naprijed. To je ono \u0161to ti daje snagu i kad ti samome nije ni do \u010dega. Ja sam svoja o\u010dekivanja ispunila, vodim uspje\u0161nu firmu, iza sebe imam mno\u0161tvo zadovoljnih klijenata i ono \u0161to je najva\u017enije ja sam zadovoljna i sretna. A poruka za sve koji tek biraju zanimanje: radite ono \u0161to volite i ne\u0107ete morati raditi ni jedan dan.<\/strong><\/span><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/span><\/p>\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

FOTO: AD MANUS<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

AD MANUS je ve\u0107 30 godina mjesto na kojem se bol ubla\u017eava, suze nestaju, a osmijeh vra\u0107a na lica pacijenata.…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":63293,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[12,42,58],"tags":[1369,1370,28,34],"class_list":["post-63291","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-vijesti","category-vinkovci","category-zivot","tag-ad-manus","tag-fizioterapija","tag-vinkovci","tag-vinkulja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/vinkulja.com\/wordpress\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/63291","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/vinkulja.com\/wordpress\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/vinkulja.com\/wordpress\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/vinkulja.com\/wordpress\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/vinkulja.com\/wordpress\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=63291"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/vinkulja.com\/wordpress\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/63291\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/vinkulja.com\/wordpress\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/63293"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/vinkulja.com\/wordpress\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=63291"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/vinkulja.com\/wordpress\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=63291"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/vinkulja.com\/wordpress\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=63291"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}